Nakon neuspešne organizacije da posetim Taru i fotkam Adventure race, prvi događaj takve vrste u zemlji Srbiji, morao sam negde da 'zabodem' u prirodu, a jedina opcija je bila manje ili više Stara planina sa ekipom Balkan Trekking Team-a....Dakle,
Prvi deo ekipe krenuo je još u sredu 09.06. sa Babinog Zuba i prošli su za jedan dan neverovatnih 37,5km od B.Zuba do sela Dojkinci. Put nije bio nimalo da tako kažem naivan, jer su jake bujice odnele većinu mostova na tom potezu. Prelazak preko potoka, a kasnije reke je bila čista imporovizacija.
Drugi dan, s obzirom da su dvojica članova ( Vlada i Jovan) malo poranila, poslužio je za dostojan odmor pred dolazak kompletne ekipe u petak u kasnijim večernjim satima...
Rano ujutru u 06h, direktno iz bivše vojničke karaule, uputili smo se do Vladikinih ploča.
Na topografskoj karti delovalo je poprilično sve ok, bez obzira na malo sabijene izohipse terena.
Medjutim, bio je to hike po vrelom danu i dugom makadamu!
Takođe , po prvi put nismo prošli ni jednu serpentinu...što je značilo da se uspon može savladati samo na jedan način - samo pravo!

Do Vladikinih ploča koje se nalaze blizu sela Pakleštice trebalo nam je dobrih 5-6 sati.
U selu, snašli smo se za mlad ovči sir i dva hleba kao oobrok za dalja putešestvija.
Put nas je dalje vodio u crastvo komaraca i drugih insekata koji su nam se u bukvalnom smislu naje..li mater.
Gotovo da ni anti-mosquito pantalone nisu pomogle od tih surli koje su ujedale na sve strane u naletima i rojevima!
Žrtava je bilo na obe strane, ginuli su prvo najdeblji

, a vreme nas je gazilo da sakupimo ranjene...
Ali avaj! Tome nije kraj. Omašili smo put i izašli smo na vrh gde se pogled prostirao do sela Rsovci duž klisure, a originalni plan bio je da vidimo samu klisuru.Na opšte razočarenje pri izlasku na vrh, mogli smo samo da se pomirimo sa činjenicom da ćemo morati da dođemo još neki put kako bi smo videli i pećine koje se tu nalaze. Posle kraćeg razmišljanja kojim putem da nastavimo, krećemo se delom kanjona do prve poljane na kojoj markacija nestaje bez traga i glasa...
Sledeća scena je kako lutamo unakolo tražeći slabo postavljenu planinarsku markaciju. Onako umorni i bez vode, u poljani prepoznajemo staru pumpu za navodnjavanje na 400-500m i svi se užurbano krećemo kako bi ugasili žeđ...
Vrlo brzo se nalazimo na magistralnom putu do sela Rsovci, a odatle putem ka selu Dojkinci.
U nedelju posetili smo vodopad Tupavac ili Tupavica kako vole meštani sela Dojkinci da ga zovu.
Vreme nas nije poslužilo. Padao je prvo grad, a za tim i pljusak. Uživanje u prelepom vodopadu kratko je trajalo.
Pri povratku u selo, društvo se razbija u tri celine: put Beograda, Zaječara i oni koji su tu ostali da posete Rosomačku klisuru
Taj poslednji dan i obilazak Rosomačke klisure ja i još par trekera propuštamo, jer je već počela radna nedelja....
Par fotki: