|
KARPINSKI
|
 |
« : oktobar 17, 2009, 12:06:27 pm » |
|
Leonardo da Vinči je još 1495. godine napravio skicu piradimalno oblikovanog padobrana, koga je otvorenim držao četvrtasti drveni okvir. Skok u ambis, osećaj moći i adrenalin koji taj skok proizvodi razlog su zbog kojih je padobranstvo sada najmasovniji ekstremni sport u svetu ‘Pad je ono što padobrance privlači da se bave time. Ono što je najatraktivnije je slobodan pad, deo skoka sa 4000 ili 5000 m, deo kada se padobran još ne otvori i kad padobranci lete bez otvaranja padobrana. Teško je opisati taj osećaj, ničim se ne može opisati slobodan pad. Naći se u vazdušnom bazenu dubine 4 m , kada je brzina 200 m/h je zaista neopisivo. Vazduh je veoma gust. Unutar jedne grupe padobranaca gubi se osećaj da se pada, postoji osećaj da se leti uz pomoć sopstvenog tela - pokušao je da dočara iskustvo padobranskog skoka Ljubiša Naumović, instruktor škole padobranstva ’Naša krila’ u Paraćinu, čovek sa puno skokova, vremena provedenog u vazduhu i nagrada kod nas i u svetu. On ističe i da je jedino pravo letenje i način da ga čovek iskusi - sky diving. Istorija padobranstva, zabeleženo je, otpočela je kad je Andre Žak Garnerin skočio iz balona 1797. godine. Od početka XX veka padobranstvo se koristilo u vojsci - korišćeno je u vojnim operacijama u Prvom i Drugom svetskom ratu. Od tridesetih godina XX veka postoje razna takmičenja, a zvanično, padobranstvo je internacionalni sport od 1951. godine. Pre upuštanja u ovu adrenalinsku avanturu potrebno je znati puno stvari - o opremi, meteorološkim prilikama, kontroli padobrana i cilju, odnosno mestu spuštanja. Osnovni delovi padobrana su pilot-padobran (mali okrugli padobran kog prilikom otvaranja zahvata vazdušna struja i koji izvlači glavni padobran), kupola s konopcima (okrugla ili četvrtasta), sistem za otvaranje (ručica), sistem veza. Visinometar (koji se nosi oko ručnog zgloba ili na gornjem delu ruke) predstavlja spravu koja na principu promene vazdušnog pritiska meri visinu i omogućuje padobrancu u svakom trenutku tokom skoka da zna na kojoj se visini nalazi a beeper je zvučni visinometar koji se postavlja unutar kacige i zvučnim signalom obaveštava padobranca da se nalazi na visini otvaranja. "Prvi skok je izazov i početak bavljenja padobranstvom i savladavanja izazova koji se sebi postave. Padobranac ispituje nešto što je nepoznato - šta će se desiti kad iskočim iz aviona, šta će se desiti kad se nađem u vazduhu... Vremenom i učestalim skakanjem steknu se rutina i samopouzdanje. Doza adrenalina postoji u zavisnosti od složenosti samog zadatka, klasična trema postoj, ali ne od samog skoka, nego od toga da li će se postići određen rezultat.” Naumović ističe da je moderna oprema podignuta na veoma visok nivo i da svaki padobranac nosi dva padobrana (glavni i pomoćni). Da bi se ovladalo svim veštinama i tehnikama potrebno je na hiljade skokova. Osnovne veštine se nauče odmah - četiri osnovne oblasti znanja iz padobranstva su osnovna sigurnost, manevri slobodnog pada, rukovanje padobranom i prizemljenje. Nesreće u ovom sportu sada su retke. (Statistički podaci iz Sjedinjenih Američkih Država pokazuju da se od 166.000 skokova samo jedan završi fatalno) i najčešće se događaju tek nakon otvaranja padobrana, usled loših procena blizine zemlje kod doskoka, neveštih manevara i naglih pokreta.) Kod nas je padobranstvo veoma popularno - Ljubiša Naumović i Svetlana Simić su bračni par iz Paraćina sa najviše iskustva i nagrada u sportskom padobranstvu u Srbiji. Škola u Paraćinu postoji od 2000. godine, interesovanje je veliko i, mada obuka traje dugo, Naumović kaže da se ljudi stimulišu da što pre osete draž prvog skoka. „Zainteresovani mora da ima lekarsko uverenje i oko sat vremena pripreme i nakon toga može da skoči “ – navodi on. Mnogi svoj prvi skok načine uz pomoć iskusnog i uvežbanog instruktrora, u tandem-skoku. Kod ovog tipa skoka glavni padobranac odgovoran je za sigurno iskakanje iz aviona, aktiviranje i kontrolisanje padobrana. A to možda nije loš način za uronjavanje u vazdušni bazen i prevladavanje straha (ako taj strah koči želju za skokom). Jer, kako zaključuje Ljubiša Naumović, san Petra Pana da leti jedino padobranci mogu da ostvare.
|